

NETKO MI JE STAVIO NEŠTO U PIĆE,
I SVE SE MIČE,
MJEŠAJU MI SE BOJE,
MJEŠAJU MI SE PRIČE,
KRAVLJE LUDILO,
MENE IZLUDILO,
KUCANJE MOG SRCA,
SVE JE SUSJEDE PROBUDILO.
Hm, da...ovo je iz neke pjesme koju sam jučer čula na radiju, brijem da je od
bolesne braće, al nemam pojma...
Pa ovo je izgleda moj zadnji post u osmom mjesecu što se ove godine tiče...
I ja sam SICK...i znam da kad bi još išla u školu lijepo bih u ponedjeljak
zaradila prvi faking izostanak,ali nee, ima još vremena do desetog mjeseca.
Da, stvarno sam bolesna, uho me boli, čak da mi i suze naviru na oči...imam
upalu srednjeg i vanjskog uha( oni koji su iskusili to znaju o kavoj bolnoj
upali se radi! i trenutno se mogu poistovjetiti s ovom pjesmom na neki način...netko mi je stavio tabletu u piće i sve se miče, mješaju mi se boje, mješaju mi se priče, glupo uho,mene je izludilo, ne mogu zaspat, jer ovo je ludilo..hahaha..XD).
Ugl, da ne mogu spavat, ne mogu oprat kosu,ne mogu govorit, ne mogu jest, jer
ne mogu poaknuti vlastitu faking čeljust.
Negdje sam pobrala gadan propuh, ali hvala bogu što postoje lijekovi, di mi
bili bez njih..
A najgore je od svega što ne znam da li ću moć ić van u subotu...Zadnja je
subota prije početka škole...
Bila sam ovu prošlu vani i u gradu je bilo baš nekako prazno, mislim bilo je
ljudi, ali kao da ih i nije bilo...bilo je DOSADNO.(Da, ili ja samo nisam
vidjela onog koga sam očekivala..hm..bit će da je zato)
Ove subote će valjda biti više pipl upravo zbog početka škole, a ja neću moć
van!
Al, ajde zdravlje je ipak najbitnije after all.
Ovu prošlu subotu srela sam s frendicama jednog tipa kojeg nism vidjela
već...ma bit će 3-4 godine...i ful me iznenadilo kako je lijepo došao do nas i
pozdravio. Prvo sam mislila da će pozdravit samo moju frendicu(jer nju zna), ono
mislila sam, ma daj, e nema šanse da se on mene sjeća,jer nikad ni nismo bili
neki frendovi...al ipak me čovjek baš lijepo pozdravio, tko bi rekao..
ma tip je dobar ko kruh i onako drag.
A oni s kojima si bio prijatelj ili ti samo misliš da ste bili jako dobri
frendovi te, ne za 3-4 godine nego već za par mjeseci, na ulici ni ne
pogleda...katastrofa...to je ful žalosno. Pa čak te i ljudi iz škole koje si
vidio samo u prolazu i s njima nisi prozborio niti a za vrijeme cijelog
školovanja, pozdrave u gradu.
Uglavnom, vi mi uživajte još dok možete prije škole, naplešite se, izludujte
se, naskačite se, ispovraćajte se...haha..=P
Al ostanite živi, zdravi i pametni...
Ah, a ja ću nadam se još malo samovati u kući dok mi ovo ne prođe...i u teškim
noćnim satima kada jedva zaspim sanjat ću njega..bahaha..(opet sam ga sanjala,
ne moš vjerovat)..toliko o zaboravljanju..pa dragi moji...
Ljubim vas...=*