 | |
 | |
| |
| |
Oke...let's go..ovo je jedan post koji i mi je stajao u draftu.. i sad sam se sjetila obajviti ga..hehe=P
Naime, nedavno sam na blog.hr, pronašla jedan blog od jedne cure koju
poznajem.U biti nemam pojma kako sam došla do tog bloga, išla sam preko jednog
dugog, pa trećeg... i tako dospjela do tog.
Općenito, impresionirana sam time koliko se ljudi mogu promijeniti...
Danas, kada susretnem nekog iz osnovne, pomislim...e pa ja znam ovu/ovog od
nekud...i onda se sjetim, pa da, pa on/ona je išao sa mnom u razred...katastrofa...onda
mi bude bed kad nekog ne pozdravim, ali šta kad ga ne prepoznam...ono
fakat...frizura, boja kose, stil odijevanja, svi su se promijenili...glazba
koju slušaju...i onda ispod svega toga jedva prepoznam poznato lice...
No, drago mi ih je sresti i izmijeniti jednu-dvije riječi...
Ne znam, to sve dolazi na putu odrastanja, ne može se izbjeći. Ali koliko se
čovjek stvarno može promijeniti? Sad ću malo filozofirat...al moram...
Ja mislim da čak i ako se čovjek baš silno želi promijeniti...ipak će ispod
svega toga ostati onaj isti, pa i promjenama koje dolaze tijekom života. Ne
kažem da čovjek ne može ojačati svoj karakter ili postati bolji ili lošiji, već
mislim na to da će njegova prošlost, njegove rane i slabosti ostati isti, pa
čak i neke crte osobnosti...način na koji govori, hod kojim se kreće...
Moje mišljenje je da se čovjek koliko god se mijenjao ili želio promijeniti
neće moći u potpunosti promijeniti..
Neki dan susrela sam frenda iz osnovne...i u osnovnoj mi je išao tako na živce,
ali sad se uozbiljio možeš s njim pričat o svemu, prije bi se samo
cerekao...opametio se čovjek, ima i novi friz...ali još je uvijek kako bih
rekla-isti...osobnost i to njegovo mucanje dok govori(ne kažem da se i to može
promijeniti)...svi ćemo mi uvijek biti frendovi koji su išli u istu osnovnu...
I ta cura čiji sam blog pronašla...ona je mlađa od mene 2 god, i prije sam se s
njom družila,i nije išla u moju školu,ugl prije je bila fakat, luda žena i nije
je bilo briga za ništa, a sad izgleda ko da ima 25, ono ful se jako šminka,
pegla kosu, bila je s nekim tipom pa prekinula...e nisam mogla vjerovat..nekako
mi je preozbiljna.
Da je sad vidim uvjerena bih da bih u njoj pronašla barem zrnce od onog što je
ostalo od moje nekadašnje frendice....vrijeme može promijeniti ljude, ali ne i
njihovu prošlost.
Da li sam se ja promijenila?
Vjerovatno jesam. Ali ostala sam svoja. Recimo prvi cd koji sam u životu kupila
bio je od backstreet boysa i ja se toga fakat ne sramim,iako sada sušam drugu
vrstu glazbe i njih ću poslušat s vremena na vrijeme. Kao i spice girls ili
five...Neću sad poludit čim neko spomene boy bendove. Ja sam ih slušala i ne
mogu pobjeć od toga niti ne želim...
I zato mi je smiješno kad netko kaže da će se promijenit ili da se želi promijenit...jer
koliko god se trudio neće moći promijeniti sve, vanjština se mijenja, ali ono
što je unutra ostaje bar većim djelom isto.
Behind the mask,
where were you hide,
can't find yourself,
lost in your lies,
I know the truth now,
I know who you are...
Uff, dugačak post...al eto dobih inspirejšn...kizZam vas svih...I da ne zaboravim..danas u novinama pročitah da nightwish nastupaju u Ljubljani u ožujku, a 50 cent u prosincu u Zagrebu..hehe..ne moš vjerovat..=P
