 | |
 | |
| |
| |
-Želiš li da ti
pomognem?-upitala je.
Ležala je okružena tminom svoje sobe držeći mobitel na lijevom uhu.
Zaklopila ga je. Razgovor je završio.
-Toliko o davanju i primanju. Tko će sada meni pomoći?-ustala je i odšetala do
prozora.
Sa prozora vidjela se na nebu zvijezda. Baš ona najsjajnija od svih ostalih.
Gledala je tu zvijezdu svaki put kad je trebala promisliti o svemu ili pronaći
utjehu u samoj sebi. Kada bi je barem ona mogla odvesti do njezinog cilja. Da
prestane lutati u potrazi za nečim čega nema.
Zvijezda vidi sve.
Blago zvijezdama, one nikad nisu same.
Osjećala se tako usamljeno.
Zašto sve što voli mora nestati? Nestati sa lica zemlje kao kad svijetlost
proguta tama, kao kad se dan pretvori u noćnu moru, kao kad noćne more postanu
stvarnost.
Kada bi bar posjedovala čudesnu moć da zamrzne vrijeme bar na tren i u tom
trenu ispravi sve pogreške. Ali uzalud. Znala je da je sad prekasno za
ispravljanje. Sad je prekasno i za suze što joj teku niz obraze. Vrijeme je
nezaustavljivo, no kako to da ova zvijezda još uvijek tu stoji i ove gorke suze
još ostavljaju trag na njezinom licu.
Njezina obitelj je potonula. Sve se više boji da će nestati kao Atlantida.
Zašto ne može izaći na površinu i udahnuti punim plućima?
Zašto ljepotu dana nepreatano guta ljepota noći? Hoće li se moći sve jednom
zaustaviti? Zar se sve mora stalno vrtiti u krug, bez početka i kraja?
Možda je sve to samo zakon prirode ili prirodna ravnoteža.
Netko umire, dok se netko drugi rađa.
Netko plače, a netko se smije.
Netko laže, a netko se kune.
Netko mrzi, a netko voli.
Netko griješi, a netko prašta.
Netko ostaje, a netko bježi.
Čini se da je tako. Jednostavno netko umire i netko živi. Ona nije sigurna kako
se osjeća sada. Osjećaji u njoj se mješaju. Želi mrzit ali voli. Želi smrt, ali
uvijek izabere život. Ne želi ništa, ali treba sve. No tim suzama nikad nema
kraja, kao da nikad neće stati i krug se nikad neće zatvoriti.
Zašto mora osjećati bol u srcu, bol u svakoj suzi što teče?
Zašto sve mora biti tako složeno?
Zašto mora trpjeti?
Zašto se mora pretvarati?
Zašto se mora postajati hladno čudovište, gotovo bez duše i osjećaja?
Zašto mora gledati zvijezde umjesto da ih dohvati?
Zašto zvijezde moraju biti tako daleko?
Zašto ona mora biti ja?
Evo to je od mene....moram se bacit na komentiranje s obzirom da me nije bilo na netu negdje blizu tjedan dana..a možda i više,..opet sam nešto bila bolesna...kašljala, kihala, ugl prehlađena...tužna..vesela, tužna..nedefinirana..haha..ugl...ljubim vas svih=*
Evo spot uz ovaj post...Just feel better..
